Eberhard Schöck nije mnogo govorio:
zasukao bi rukave i primio se posla.
Rane šezdesete godine idealno su vrijeme za osnivanje tvrtki. Njemačko gospodarsko čudo još je u punom zamahu, gospodarstvo i dalje raste a stambena gradnja je u ekspanziji. Eberhard Schöck 1965. godine čak govori o „pretjeranom rastu“ kada je riječ o stanju u graditeljstvu tih godina.
1962. godine diplomirani inženjer Eberhard Schöck osniva malu građevinsku tvrtku. Tvrtka je pod nazivom „Schöck Bautrupps“ najprije bila specijalizirana za gradnju podruma za montažne kuće. Slogan tvrtke bio je „Modernizirati gradnju!“
Eberhard Schöck s petoricom zidara 2. travnja 1962. preuzima posao na prvom gradilištu: grade se podrumi za četiri obiteljske kuće u mjestu Zell am Harmersbach. Prva skupina radnika od ponedjeljka do petka u kamp-kućici boravi na gradilištima; radnici rade za nadnicu po učinku i vrlo često po čitave dane i noći. Zbog toga vrlo brzo dobivaju nadimak „Schöckove divlje građevinske jedinice“.
Inicijalno paljenje za poslovni uzlet Eberharda Schöcka bila je izgradnja kuće njegovih roditelja u godinama nakon Drugog svjetskog rata. Tada je imao 15 godina. Roditelji su u Nürtingenu pokraj Stuttgarta kupili građevinsko zemljište i angažirali jednu građevinsku tvrtku za izvođenje grubih građevinskih radova. Eberhard Schöck od prvog trena sudjeluje u svemu i pomažu pri iskopu. Posao je težak, ali zanimljiv.
Mladić je fasciniran time kako kuća nastaje korak po korak i u njemu se ubrzo javlja želja za izučavanjem građevinarskog zanata. Nakon srednje škole najprije završava zidarski zanat i zatim studira građevinarstvo na Visokim učilištima u Stuttgartu i Hamburgu. Vještine koje je stekao na gradilištu i završen zanat omogućuju mu da na koncu postane poduzetnik bez premca. Eberhard Schöck od samoga je početka želio graditi bolje kuće.
S obje noge čvrsto na zemlji, uvijek otvoren za nove ideje, okrenut ljudima te vrlo inovativan i kreativan, Eberhard Schöck malo-pomalo počinje graditi malo carstvo, koje danas nosi veliko ime: grupacija Schöck. Schöck je kod kuće u cijelom svijetu, raste i razvija inovacije pouzdanošću inženjera, točnošću zanatlije i dugim dahom poduzetnika.
Tvrtka Schöck od samoga je početka vrlo uspješna. Eberhard Schöck zna kako tvrtku usmjeriti u pravome smjeru. U tome ga podržavaju njegova supruga i njegovi zaposlenici. Spretno širi poslovanje, kako bi njegov naum bio održiv u budućnosti i siguran u kriznim vremenima.
Ubrzo nakon osnivanja, tvrtka „Schöck Bautrupps“ se najprije širi u Baden-Badenu, da bi se zatim iz Varnhalta preselila u Steinbach. Tvrtka je najprije gradila podrume za montažne kuće, a zatim paralelno razvijala proizvodnju podrumskih prozora i svjetlosnih okana. Tvrtka Schöck osim toga počinje proizvoditi betonske elemente i krajem 70-ih godina priključuje se Udruženju graditelja.
Proboj na tržište tvrtki uspijeva već malo kasnije izumom slavnog Isokorba, koji je sve do danas prodajni hit. S rastom poduzeća, lokaciji u Baden-Badenu pridružuju se i druge.
1977. godine u cijeloj se Njemačkoj otvaraju skladišta za otpremu robe. Samo dvije godine kasnije slijedi širenje u Europu, najprije u Austriju i Švicarsku. Nakon prevladane građevinske krize 90-ih godina, Schöck se od 2004. godine počinje nezaustavljivo širiti po cijelome svijetu. Danas se građevinska rješenja tvrtke Schöck s nekoliko prodajnih tvrtki i partnera prodaju u ukupno 40 zemalja svijeta.
Ono što čini tvrtku Schöck u prvom je redu fokus na čovjeka, kako na strani zaposlenika, tako i na strani kupaca i poslovnih partnera. Iz toga se razvija živa kultura inovativnosti, iz čijih se rezultata na kraju podržava rad zaklada.
»U središtu svega je čovjek: to je bio i još uvijek je temelj poduzetničkog djelovanja našeg oca Eberharda Schöcka. To se prije svega odnosi na svaku zaposlenicu i svakog zaposlenika kojemu treba biti ponuđeno radno mjesto na kojemu radi samostalno i odgovorno. Zadovoljni zaposlenici stvaraju radno okruženje u kojemu se radi s voljom i učinkom, što vodi k vrhunskim proizvodima izvrsne kvalitete izrade i zadovoljnim kupcima. U tome se ogleda i liberalan stav tvrtke koji ne počiva na predrasudama, nego na radnom učinku. Stoga ne vrednujemo prema spolu, starosti, boji kože, vjerskoj pripadnosti ili prema porijeklu. U središtu svega je čovjek. To smo mi, djeca osnivača tvrtke, pounutrili i smatramo da je naš zadatak očuvati to u tvrtki Schöck i u naše dvije zaklade, razvijati i uvijek iznova prilagođavati novim okolnostima.«
Za mene je on i danas idealan šef. Iako se sav davao svojoj tvrtki, uvijek je imao razumijevanja za svakog zaposlenika. Uvijek je imao vremena za nas. I onda, možda čak posebno onda, kada je trebalo pomoći oko nečeg privatnog. Mogli smo mu se obratiti u bilo kojem trenutku. Znali smo mi i nešto zeznuti, ali naš šef nikad nije reagirao naglo.
Dipl. ing. Martin Fenchel od 2011. godine radi kao razvojni inženjer u Schöcku.
MARTIN FENCHEL: Tvrtka Schöck bila je poznata u KIT-u (Institut za tehnologiju u Karlsruheu). Ne samo zbog imena tvrtke, nego i zbog „Schöckove nagrade za inovacije u graditeljstvu“. A osim toga sam već ranije na jednoj ekskurziji s našim studenticama i studentima bio posjetio tvrtku Schöck.
MARTIN FENCHEL: Bila je to prilična promjena jer sam došao iz drugog područja, građevinske tehnologije, i dugi sam niz godina radio u nastavi. Ali tvrtka Schöck je tada kod nas bila jako poznata – između ostaloga i zato što su trojica mojih kolega otišla raditi tamo. Ja sam tvrtku u svakom slučaju uvijek doživljavao kao vrlo inovativnu.
MARTIN FENCHEL: Ne, zapravo ne. Gospodin Schöck tada, kada sam ja počeo raditi, već dobrih 20 godina nije bio u poslu. Povremeno bi, ipak, prošao po odjelima. Doživio sam ga kao vrlo ugodnog, ljubaznog, znao je slušati, a bio je i prilično cool.
MARTIN FENCHEL: Pa znate, bio je prilično pozoran, naravno da je mnogo toga znao, a bio je i prilično direktan. Baš kada sam počeo raditi u odjelu za razvoj, na primjer, tijekom jednog od njegovih posjeta razgovarali smo o aktualnim radovima na razvoju Isokorba i Tronsole. Tada je rekao: „Slobodno vi razvijete i nešto novo.“ Haha. To nas se jako dojmilo, ali nas je i malo potaknulo na razmišljanje. On je bio tata-mata za sve, koji uvijek ima nove ideje od kojih ponekad na kraju ne bi bilo ništa, jer ih tržište ne bi prihvatilo.
MARTIN FENCHEL: Da, moglo bi se tako reći. Prije svega u usporedbi s drugim tvrtkama. Jednostavno zato jer imamo dobre mogućnosti. Mislim da to prije svega možemo zahvaliti gospodinu Schöcku, koji je godinama razvijao tvrtku u tom smjeru i koji je to stavio u fokus.
MARTIN FENCHEL: Prije svega se razvila sama tvrtka i proširila na međunarodno tržište. Kada sam počeo raditi prije 10 godina, bilo nas je 450 zaposlenih. Danas nas je 1 100. To je stvarno golem rast. Radna atmosfera je ostala jednako dobra kao prije, vrlo familijarna, a moto „Mi smo Schöck“ stvarno se i živi. Sve u svemu, moglo bi se reći da tvrtku Schöck određuje neuobičajena otvorenost prema novim idejama. To se vidi i po našim mnogobrojnim patentima, a svake im se godine pridružuju novi. Naš posao je prije svega biti brži od građevinske branše, prepoznati trendove i uvoditi proizvode koje tržište još ne zahtijeva. Ja sam odgovoran za organizaciju tih patenata i mogu to prilično dobro ocijeniti. Također treba posebno naglasiti da postoji Upravni odbor za inovacije. Osim toga imamo i takozvani „kontinuirani proces poboljšanja“, u koji svaki zaposlenik može unijeti svoje ideje i prijedloge za optimizaciju. Ako se prijedlog primijeni, deset posto postignute uštede predlagatelj dobiva kao premiju. To ponekad bude i do nekoliko tisuća eura. Schöck je u tom smislu vrlo napredna tvrtka. Ali u Schöcku iznad svega vrijedi jedno: „Bolje je isprobati, nego teoretizirati.“ To mi se oduvijek jako sviđalo.
Dieter Binz, nekadašnji voditelj gradilišta i kasniji majstor u proizvodnji.
Dieter Binz jedan je od zaposlenika tvrtke Schöck koji u njoj radi od samoga početka. Binz je 6. svibnja 1963. s još četvoricom kolega zidara izvodio žbukerske radove u građevinskoj tvrtki. Kasnije je kod Schöcka položio i majstorski ispit.
DIETER BINZ: Da, stvarno sam radio u Schöcku od samoga početka. Na prvim gradilištima, na kojima sam s kolegama izvodio žbukerske radove, bili smo zaduženi za gradnju podruma. Kod izgradnje jednog bungalova u Karlsruheu i jedne stambene zgrade u Heidelbergu već sam bio predradnik i vodio glavnu riječ. Posao je bio naporan, ali lijep. Spavali smo na gradilištu u kamp-kućicama i natjecali se u tome tko će završiti radove prije dogovorenog roka. Ali bili smo mladi i jaki, tako da nam nije smetalo. Kad bismo za vikend došli kući, našli bismo se uvečer s drugim radnicima i predradnicima i zajedno bismo završili radni tjedan. Bili smo kao jedna velika obitelj.
DIETER BINZ: Pa bili smo mladi i trebao nam je novac. Haha. Ne, šalu na stranu. Naravno da smo tom metodom postizali veću zaradu jer smo radili za plaću po učinku. Zbog takvog smo pristupa radu ubrzo i dobili ime „Schöckove divlje građevinske jedinice“. Radili smo uglavnom s kamenom tvrtke Hinse (veliki građevinski blokovi od plovućca sa šupljim komorama, koji se suhom gradnjom polažu jedan na drugi i zatim prema potrebi zalijevaju betonom ili dodatno ojačavaju čeličnim elementima).
DIETER BINZ: Naravno. Bio je organizator i voditelj gradilišta, čovjek s kojim ste zapravo mogli razgovarati o svemu. Gospođa Schöck ispočetka je još prala rublje za stvari u kamp-kućicama i tjedno nam isplaćivala novac za troškove.
DIETER BINZ: Otprilike do 70-ih godina. Manfred Dierichs je tada preuzeo vođenje građevinske tvrtke. Eberhard Schöck se za to vrijeme bavio svojim izumima. Tako je, na primjer, eksperimentirao s gotovim betonskim elementima kako bi dodatno racionalizirao gradnju, kao što su na primjer prozori s roletama i parapetom.
Mjerodavna za ono što čovjek iznosi u svijet nije samo njegova volja, nego su i njegova djela. A brojna djela nisu obilježila samo život i rad poduzetnika Eberharda Schöcka, nego i cijelo njegovo poduzeće.
Krajem 1992. godine Eberhard Schöck osnovao je zakladu za sporazumijevanje s narodima u Istočnoj Europi i poticanje obrazovanja mladih ljudi za obrtnička zanimanja. Strukovno obrazovanje se prema zapadnom modelu modernizira u Rusiji, Ukrajini, Republici Moldaviji i Gruziji. Potražnja za dobro obrazovanim stručnim radnicima tamo je vrlo visoka, obrazovni sustav je u pravilu zastario i premalo usmjeren na praksu. U suradnji s lokalnim partnerima modificirani su obrazovni programi, školovano je nastavno osoblje, sanirane su učionice i radionice, kako bi se mogli uspješno koncipirati i provoditi različiti projekti.
Obiteljska zaklada Schöck je dobrotvorno dioničko društvo osnovano 2012. godine na inicijativu Sabine Schöck. Njome obitelj Schöck trenutno posebno podržava projekte za poticanje obrazovanja i strukovnog obrazovanja u Indiji, Nepalu i nekim afričkim državama te razvojne i socijalne projekte u Saveznoj pokrajini Baden-Württemberg.
Zaklada prije svega želi pomoći postojećim udrugama i drugim zakladama u uspješnom koncipiranju projekata i njihovoj provedbi. Obitelji je stalo do toga da ljudima koji su iz bilo kojeg razloga zapostavljeni omogući uspješan i odgovoran život, pružanjem odgovarajuće individualne potpore te dobrog obrazovanja i usavršavanja.
Za Schöck su ljudi u središtu svega. Od samoga početka!
Za tvrtku SCHÖCK od samoga su početka ljudi u središtu svega, bez obzira na to je li riječ o zaposlenicima ili kupcima. „Bez dobrih zaposlenika ne ide“, volio je naglašavati vlasnik tvrtke Eberhard Schöck. Schöck se vrlo brižno odnosi prema zaposlenicima, osobito i kada je riječ o njihovom osobnom razvoju i sigurnosti. Zahvaljujući Schöckovim načelima i stavu tvrtke, većina zaposlenika ostaje u tvrtki godinama ili čak sve do mirovine. Jer filozofija tvrtke nailazi na odaziv i ona zauzvrat dobiva poštovanje, zahvalnosti i tople riječi zaposlenika.
KAO VODEĆI PROIZVOĐAČ GRAĐEVINSKIH DIJELOVA želimo gradnju učiniti jednostavnijom, a svijet malo boljim. Za to nam trebaju ljudi – u to je tvrtka Schöck uvjerena. Da je poduzeću u prvom redu stalo i do toga, ne vidi se jasno samo po paleti proizvoda koji olakšavaju stanovanje i gradnju. Odražava se to i u angažmanu za ljude – a oni taj angažman velikodušno i rado vraćaju.
KADA JE RIJEČ O ODNOSU prema ljudima, tvrtka Schöck je posebno aktivna. Već se vrlo rano angažirala u obrazovanju i usavršavanju svojih zaposlenika, davala im je mogućnost da rastu i daju svoj doprinos. Eberhard i Sabine Schöck na tom su temelju osnovali dvije zaklade, koje služe općoj dobrobiti.
Martina Riebold u Schöcku radi od 1988. godine i bila je tajnica osnivača tvrtke.
MARTINA RIEBOLD: Bila sam prilično mlada kada sam počela raditi u Schöcku. Dajte da razmislim. Bila je 1988. godina, počela sam praktičnu izobrazbu za ekonomisticu u jednoj građevinskoj tvrtki i stekla sam svoje prvo radno iskustvo. S navršenih 25 godina smatrala sam da je došlo vrijeme za promjenu. Vidjela sam oglas u novinama i javila sam se za posao tajnice. Na razgovoru za posao preda mnom su sjedili gospodin i gospođa Schöck, gospodin Dierichs, direktor građevinske tvrtke i njegova tajnica. Oni su razgovarali sa mnom.
MARTINA RIEBOLD: Da, gospođa Schöck me je zamolila da nakon razgovora otipkam zapisnik razgovora, da bi provjerila kako ću izvršiti taj zadatak. I očigledno sam ga izvršila besprijekorno.
MARTINA RIEBOLD: Do tada je gospođa Schöck radila pola radnog vremena i obavljala uredske poslove za svojeg supruga. Za nju je bilo veliko olakšanje što se od tog trenutka mogla intenzivno baviti svojim mnogobrojnim projektima.
MARTINA RIEBOLD: Pa znate, ona je od početka bila potpuno angažirana u poduzeću, zajedno sa suprugom je oblikovala vrijednosti tvrtke i bila je vrlo zahtjevna u svemu što je radila. Osim toga je i kreativno podržavala svojeg supruga u njegovim inovacijama, pa je tako na primjer za svjetlosno okno ona imala ideju da bude u obliku jajeta. Odgojila je četvero djece i uz to je pisala. San joj je bio izdavati vlastite knjige. Dvije godine sam bila asistentica gospodina Schöcka, a zatim sam dodatno postala asistentica direktora tvrtke „Bauteile GmbH“. Radila sam za Eberharda Schöcka sve do njegove smrti.
MARTINA RIEBOLD: Da. On je bio u ranim pedesetima, ja sam imala dvadeset i koju i mogla sam mnogo toga naučiti od njega, od gospođe Schöck također. Njih dvoje su bili vrlo različiti karakteri. Dok je gospođa Schöck na primjer davala prednost antiautoritativnom stilu odgoja, dotle je gospodin Schöck u većoj mjeri bio klasično autoritativan, ali ne previše. Oboje su bili poduzetni i uvijek sam voljela raditi za gospodina Schöcka.
MARTINA RIEBOLD: Uz to što je uvijek bio ugodan šef, bio je i stalno zainteresiran za to što njegovi zaposlenici misle. Često je išao po pogonu, razgovarao je s radnicima i pitao imaju li još kakvu ideju za poboljšanje nečega ili su možda i sami nešto izumili. Bio je vrlo empatičan čovjek. Vrlo ugodan.
MARTINA RIEBOLD: Imao je nekoliko vrlo uspješnih ideja. Ali nisu se sve pokazale ostvarivima. Sjećam se još ideje gospođe Schöck da izmisli nešto protiv puževa, koji su uvijek izazivali nevolje u vrtu u Varnhaltu. Oboje su imali ideju da izgrade ogradu protiv puževa, koja bi spriječila njihove napade na vrt. Ali od toga nije bilo ništa, jer je nešto slično već postojalo na tržištu. On se jednostavno bavio svime što je budilo njegovu znatiželju i imao je nekoliko visećih registratora punih prijava novih proizvoda. Među njima su bili i brojni izumi od kojih na koncu nije bilo ništa ili su jednostavno propali. Ali to je normalno, to da netko tko je osmislio toliko izuma, ponekad jednostavno promaši. Ja sama nisam ništa izumila, ali tu i tamo sam imala neku ideju, koju bih onda podijelila s njime.
MARTINA RIEBOLD: Gospodin Schöck je od najranijeg djetinjstva imao problema s plućima. To je i bio razlog njegovih čestih odlazaka u Švicarsku, gdje bi se oporavljao od bronhijalne astme. Kada se osjećao dobro, stalno je nešto radio: osmišljavao radionice, organizirao inovacijske kružoke, brinuo se za svoje zaposlenike, inicirao je natjecanja za nove ideje s odabranim žirijem i stalno je bio u potrazi za novim idejama i inspiracijom. I nakon umirovljenja je barem na dva sata dnevno odlazio u svoju tvrtku. Prije dvije godine, u dobi od 84 godine, iz zdravstvenih razloga to više nije mogao.
MARTINA RIEBOLD: 1988. godine nije bilo teško imati pregled nad poduzećem jer je jednostavno bilo manje. Ono što su danas odjeli, tada su bile građevinska tvrtka, pogon za proizvodnju građevinskih dijelova i tvrtke za masivnu gradnju. Najmodernija postignuća bili su faks i računala. Dnevno smo imali dva obilaska, a uzeli bismo si i vremena za čavrljanje, u čemu bi nam se gospodin Schöck onda pridružio. Organizirali smo zajedničke biciklističke ture i nogometne turnire ili druge zajedničke izlete. Danas to zbog internacionalizacije poduzeća u tom opsegu uopće više nije moguće. Promijenio se i ritam rada. Danas je zaposlenicima više stalo do njihovog slobodnog vremena, koje onda vole provoditi s obitelji ili prijateljima. Svijest o poslu jednostavno je drukčija. Ali ima to i svojih prednosti. Uvijek je bilo lijepo raditi s gospodinom Schöckom i jako smo se dobro razumjeli, jer smo oboje bili strastveni građevinari.
Rainer Binz, 36 godina radi kao ekonomist
RAINER BINZ: Bio sam već završio zanat u trgovini čeličnom robom. Meni i kolegama jedan je kupac uvijek posebno upadao u oči: Eberhard Schöck. Tada je još bio direktor jedne građevinske tvrtke i kupovao je materijale za tvrtku u kojoj je radio. Gospodin Schöck uvijek je bio simpatičan i pristupačan i zbog toga vrlo uočljiva pojava. Govorilo se da je 1962. i sam osnovao građevinsku tvrtku. 1967. je zatim nastala današnja tvrtka „Schöck Bauteile“. Moj rođak Dieter Binz već je dugo radio u njoj kao majstor i predradnik. Osim toga sam bio u bliskom kontaktu s gospodinom Schöckom. Stoga mi se gospodin Schöck direktno obratio i upitao me, želim li doći k njemu u novoosnovano poduzeće. Pristao sam i nikada nisam požalio.
RAINER BINZ: Zato me je gospodin Schöck od listopada 1967. do ožujka 1968. i poslao na praksu na različita gradilišta, gdje sam sve mogao vidjeti i naučiti. Kada sam se zatim vratio, radio sam u tvrtki „Schöck Betonelemente GmbH“ moglo bi se reći kao Katica za sve. Ispočetka sam se prije svega brinuo za to da uopće dobijemo poslove. Jer s tržišta tada, naravno, još uopće nisu dolazili upiti.
RAINER BINZ: Na početku sam se s njime dogovarao o tehničkim stvarima i oko kalkulacija. Posebnost tih sastanaka bila je u tome što je gospodin Schöck uvijek imao vremena za mene i što si ga je i uzimao. Niti jedan jedini put nije rekao: „Za to sada nema vremena.“ Ne. Bio je ljubazan i zainteresiran, postavljao je pitanja, slušao, a ja sam uvijek zapisivao sve o čemu smo trebali razgovarati. Pa smo bili i vrlo učinkoviti. Puno sam naučio od njega i da budem iskren, tijekom godina sam ga malo i zavolio.
RAINER BINZ: Ne, ne. I u privatnim. Moja kći je gluha. Jednoga dana gospodin Schöck mi se obratio i zamolio me da razgovaramo. Upitao je: „Uvijek sam imao dojam da jedan pred drugim nemamo tajni. Ili?“ „Ne“, odgovorio sam, „nemamo tajni. Ni u kojem pogledu.“ „Ali“, rekao je zatim, „čuo sam da imate kćerkicu koja je gluha. To mi niste rekli.“ I to je bilo točno. Nisam to bio rekao gospodinu Schöcku, nego je čuo od kolega. Prije našeg razgovora bio je razgovarao s jednim profesorom u Freiburgu i dogovorio da moja kći ode k njemu na pregled. Troškove je preuzeo gospodin Schöck i moja kći je zatim otputovala k tom profesoru na pregled. Nažalost, nije mogao više ništa učiniti. Ali to je bila jedna posebna osobina gospodina Schöcka. Jednostavno je bio human.
RAINER BINZ: Da, može se reći da je bio. Tako je primjerice 1972. godine kod nas uveo program partnerstva, u sklopu kojega se zaposlenike, koji su u tvrtki radili dulje od tri godine, jednom godišnje vrednovalo. U odnosu na to jesu li pouzdani ili ne i rade li za dobrobit tvrtke. Bilo je više kriterija. Tko je bio pozitivno vrednovan, mogao je dobiti premiju. Premija je izgledala tako se 30 posto godišnje neto dobiti tvrtke Schöck uz visoku kamatu oročilo kao štednja za starost. Ta je rezerva onda bila dodatak mirovini. Naravno je je interes bio velik. Za one koji su primjerice već imali obitelj i/ili djecu i htjeli izgraditi kuću, postojala je i mogućnost da se taj novac isplati ranije i u dijelovima, tako da su se njime mogli platiti troškovi izgradnje kuće. To je bila i neka vrsta osiguranja za starost. Taj je program osmislio gospodin Schöck i mi smo svi bili vrlo motivirani i oduševljeni.
RAINER BINZ: Naravno da jesam. Zapravo cijelo vrijeme. Moja supruga je uvijek govorila: odeš u firmu, vratiš se kasno kući i onda još nakon dugog radnog dana zviždučeš. Da, tako je to zapravo bilo svih tih godina.
RAINER BINZ: Ne, ne. Eberhard Schöck je skoro uvijek sam eksperimentirao. Najčešće je svoje ideje držao u tajnosti godinu dana. Kao što je to bilo sa svjetlosnim oknom iz 1970. godine, koje se izrađivalo od staklenih vlakana umjesto od betona, čime se proizvodio mnogo lakši građevinski element (pet posto od mase betona). Uvijek je bio u potrazi za novim idejama. Nakon izložbi na sajmovima građevinarstva posjetitelji sajmova bi mu pričali o problemima i procesima na gradilištima i molili bi ga da traži rješenja. To je apsolutno bio njegov svijet: proizvodnja predgotovljenih građevinskih elemenata i tehničko i kvalitativno poboljšanje gradnje.
RAINER BINZ: Ne. Naravno da nisu svi. Ali kad je netko tako kreativan i pragmatičan kao gospodin Schöck, onda ni uspjeh ne izostaje. Sjećam se da smo jednom naručili pogrešne folije za podrumske prozore, koje smo proizvodili i pakirali u vrećice da bismo ih zaštitili od prljavštine, jer smo zaboravili tolerancije. Pa smo imali gomilu folije. Zapravo smo je morali baciti, ali gospodin Schöck je već imao ideju kako je ponovno iskoristiti. Na sajmu je upoznao zaposlenika jedne tvrtke koja je ugrađivala zatvarače u plastične vrećice. Iskoristio je taj kontakt i izumio je zaštitnu ceradu. Ona se, međutim, pretežno koristila kao promidžbeni materijal u prodaji jer se nekako nije mogla dobro uklopiti u paletu naših proizvoda. Kasnije smo potpuno odustali od proizvodnje zaštitne cerade.
RAINER BINZ: Uspjehu je zasigurno uvelike pridonijela struktura zaposlenika u terenskoj službi. Prije, na samom početku, imali smo samo osam do deset zaposlenih na terenu – nije bilo tehničara. Ali kada smo sa svjetlosnog okna i podrumskog prozora prešli na tehnički zahtjevnije proizvode kao što je Isokorb, trebala nam je i drugačija struktura prodaje. Tada mi se gospodin Schöck obratio i upitao me: „Što zapravo mislite o našim proizvodima? I ako budete znali za nekoga tko bi ih mogao dobro prodavati, onda mi se molim Vas javite i recite mi kako se zove.“ Hitno nam je trebao profesionalni voditelj prodaje. Poznavao sam jednog mladog gospodina Kunza, koji je na mene ostavio dobar dojam i koji tada još nije radio kod nas. Rekao sam njegovo ime gospodinu Schöcku i nakon informativnog razgovora, zaposlio je Manfreda Kunza. Na njegov prvi dan na poslu, gospodin Schöck je nažalost bio bolestan, tako da je gospodin Kunz zaposlenicima svojeg odjela sam morao predstaviti vrlo revolucionaran plan organizacije prodaje. Manfredu Kunzu je zaista i uspjelo u roku od godinu dana za 90 posto promijeniti procese u odjelu prodaje. Nakon toga je prodaja naših proizvoda eksplodirala. Dotadašnji cilj od 25 posto rasta prometa godišnje sa svojim je timom povećao za 60 posto. Godinu dana kasnije postao je direktor u Schöcku i 1993. predsjednik Upravnog odbora. Vidite i sami: čovjek kod Schöcka osjeća da dobro postupaju s njim i uspjeh biva nagrađen. Ova današnja tvrtka Schöck, to još moram reći za kraj, bez čovjeka kakav je bio Eberhard Schöck jednostavno ne bi bila moguća – kako u tehničkom, tako ni u inovativnom niti u ljudskom smislu.
Gerhard Krzizok, stručni radnik u završnoj montaži, zaposlen u Schöcku od 1990. godine.
GERHARD KRZIZOK: Bilo mi je dosta gradilišta. Radio sam na njima više od 10 godina i ionako sam htio promjenu. Jednog sam se dana provezao pored Schöcka i pomislio: oh, ovo je građevinska tvrtka, možda bi me oni mogli trebati. Tako je onda i bilo. Došao sam na vrata, pokucao sam i upitao imaju li posla za mene. Na sreću su baš tada htjeli osnovati novi odjel. Gospodin Schöck me zatim zamolio da razgovaramo. Bio je vrlo visok i isprva sam ga se malo bojao i drhtao sam, pitajući se o čemu on to želi razgovarati. Odmjerio me je od pete do glave, pogledao je moje papire i rekao: „Vi imate izvrsno stručno iskustvo. A znate li čitati nacrte?“ „Naravno da znam“, odgovorio sam, „pa to sam uvijek radio na gradilištu.“ I tako sam preko noći počeo raditi u Schöcku. Bilo je to odlično vrijeme.
GERHARD KRZIZOK: Ne. Bio sam u novom odjelu. To je bio specijalni odjel za primarne materijale. Tako smo ga nazvali. Bili smo zaduženi za izradu specijalnih Isokorba. Takvi se odjeli obično zovu „Primarni materijali i završna montaža“. Dogovarali smo planove i odrađivali ih. Na početku smo bili samo dvojica, jedan nekvalificirani radnik i ja. Ali danas nas u tom odjelu ima osam i radimo u dvije smjene.
GERHARD KRZIZOK: Jesam, imao sam. Ali ne izravno. Gospodin Schöck bi često dolazio pogledati kako stoje stvari u njegovoj firmi. Ali moram naglasiti: nisam upoznao puno ljudi koji su tako simpatični. Kada bi dolazio, uvijek je pitao: „Mladiću, treba li ti nešto? Mogu li ti nekako pomoći?“ To čovjeka ojača i pokazuje da mu je uvijek bilo stalo. To se pokazalo i kada sam s obitelji odlučio kupiti stan. Naravno da nam je trebao zajam i umjesto od banke, dobio sam ga od gospodina Schöcka, znači od firme. To je stvarno bilo divno. Naravno da sam mu vratio zajam.
GERHARD KRZIZOK: Na početku dugo nismo imali radničko vijeće, a i bilo nas je samo stotinjak ljudi. Imali smo povjerenike, ali ja nisam bio jedan od njih. Kolege su mi se, međutim, sve češće obraćale s pitanjem ne bih li htio biti povjerenik. Kada je 1997. osnovano radničko vijeće, izravno sam mu pristupio i s vremenom sam bio izabran za stalnog člana.
GERHARD KRZIZOK: Gospodin Schöck je najprije bio malo iznenađen kada smo osnovali radničko vijeće. Ali brzo ga je prihvatio. Povukao se iz uprave poduzeća 1993. godine. Ali osjećaj da je Schöck nešto poput obitelji je ostao. U to su se vrijeme problemi otvoreno iznosili i o njima se razgovaralo.
GERHARD KRZIZOK: Ne. Ali surađivao sam dvije-tri godine sa sinom, Robinom Schöckom. Mislim da je radio kod nas za vrijeme školskih praznika. Bio je vrlo bistar i zainteresiran dječak i zapravo je razumio sve o poslu. To je bilo zabavno.
GERHARD KRZIZOK: Jako se promijenila. Prije smo jednostavno bili bliskiji. Znalo se dogoditi da gospodin Schöck dođe i kaže: „Trebam vas u subotu, možete doći raditi?“ I naravno da smo mogli. To se podrazumijevalo i nije bilo komplicirano. Internacionalizacijom smo jako brzo narasli. Moralo se raditi sve više i sve brže.
Osnivač tvrtke i inženjer građevinarstva Eberhard Schöck napravio je i patentirao svoj prvi izum 1969. godine, a s izumima koji su postavili nove standarde u građevinskom sektoru nastavio je sve do osamdesetih godina . Neki njegovi izumi su propali, no inovativnost se održala sve do danas, a nastavlja se razvijati i dalje.
Posebice ako pogledamo unatrag i usporedimo, možemo vidjeti kako se vremena mijenjaju. Razvoj društva pritom je jednako zanimljiv kao i razvoj pojedinačnih poduzeća. I tvrtka Schöck se u pojedinim područjima života promijenila odnosno razvila, pa su se tako promijenile i neke zanimljive stvari u svakodnevnom životu.
Eberhard Schöck prilično rano počinje svoju karijeru okupljanjem građevinske jedinice koja gradi podrume. Time je položio kamen-temeljac uspješne tvrtke. Počeo je s pet zaposlenika i do danas…
... tvrtka je narasla na 1 100 zaposlenika. Priča o uspjehu bez premca!
Nakon preseljenja u Steinbach zaposlenici Schöcka mogli su na svojim pisaćim strojevima i putem telefona u novim uredima primati prve narudžbe. Telefoni s okretnim brojčanikom još postoje…
... danas uređaji za komunikaciju izgledaju mnogo drugačije – osobito u doba korone, kada su zaposlenici Schöcka u velikom broju radili od kuće. U Baden-Badenu zaposlenici rade na mobilnim fleksibilnim radnim mjestima prema modelu »open space«.
Sve do 70-ih godina za sve se branše nudi jednaka radna odjeća, a specijalizirana odjeća nudi se većinom samo za posebne zanate. Kod Schöcka, međutim, radnici već prilično rano rade za strojevima u specijalnoj „Schöckovoj radnoj odjeći“.
To se do danas nije promijenilo. I dalje se ovdje nosi prepoznatljiva klasična plava boja tvrtke Schöck. Ali Schöckovu radnu odjeću dobivaju samo radnici u pogonima. Za sve ostale vrijedi: dopuštena je ona odjeća, u kojoj se osjećaju ugodno.
Promidžba u skladu s potrebama ciljnih skupina u Schöcku se podrazumijeva. Primjer vrlo ranog pokušaja privlačenja pozornosti je ova fotografija za promidžbu podrumskog prozora zapakiranog u stiropor.
Tijekom desetljeća razvijala se i promidžba u Schöcku. Danas je prije svega karakteriziraju profesionalno insceniranje i profesionalne fotografije proizvoda.
Godine 1983. prvi put je na tržištu predstavljen Isokorb, tada označen tipom M. Izolacijsko tijelo, vlačni štapovi i tlačni ležaj – tada još od običnog betona – preuzeli su bitnu ulogu kao nosivi termoizolacijski elementi. Svi sastavni dijelovi tijekom vremena su se razvijali i zamijenjeni su modernijim materijalima.
Kod najnovijeg modela Isokorba CXT vlačni štapovi izrađeni su od armiranih staklenih vlakana Combar, materijala budućnosti. Za optimalnu toplinsku izolaciju zaduženo je dodatnih 120 milimetara neopora. I tlačni ležaj od vrhunskog finog betona armiranog čeličnim mikrovlaknima pridonosi visokoj energetskoj učinkovitosti ovog proizvoda za balkone.
»NIGDJE SE ŽIVOT LAKŠE NE PODNOSI NEGO OVDJE«, izjavio je davno pisac Otto Flake (1880.-1963.) i dodao: „Svađa može izbiti samo oko godišnjeg doba u kojemu je Baden-Baden najljepši.“ Ovaj i mnogi drugi citati odražavaju životni duh ovog „gradića kulture“, kako ga je nazvao časopis „Merian“.
BADEN-BADEN, nekadašnje omiljeno boravište plemstva i višeg građanstva, do danas nije izgubilo svoje čari. Grad se može pohvaliti izuzetno šarmantnim dijelovima, kao što je primjerice Lichtentalska aleja. Tako je i za obitelj Eberharda Schöcka i njihove zaposlenike život u ovoj regiji vrlo ugodan.
RAZGLED POGONA TVRTKE SCHÖCK – Još od godina kada je tvrtka nastajala, njezino je glavno sjedište u Baden-Badenu zajedno s proizvodnim pogonom privlačilo posjetitelje. Tako su ga 70-ih godina posjetile prve skupine studenata, a sredinom 80-ih Schöck je čak ugostio jednu delegaciju iz Južne Afrike. Od kraja 90-ih tvrtka posjetiteljima nudi program posjeta u trajanju od jednog do dva dana.
Razgled pogona tvrtke Schöck
Baden je treća po veličini i istovremeno najjužnija vinogradarska regija Njemačke, površine 15 836 hektara. Promet je u poslovnoj godini 2020. iznosio 39 milijuna eura i u odnosu na prethodnu godinu povećan je za 5,8 posto.
BADEN-BADEN, nekadašnje omiljeno boravište plemstva i višeg građanstva, do danas nije izgubilo svoje čari. Grad se može pohvaliti izuzetno šarmantnim dijelovima, kao što je primjerice Lichtentalska aleja. Tako je i za obitelj Eberharda Schöcka i njihove zaposlenike život u ovoj regiji vrlo ugodan.
Grad Baden-Baden sastoji se od gradske jezgre, turističkog starog grada i kupališne četvrti, ali i drugih dijelova. Tu od 1972. godine spada i BADEN-BADENSKO VINOGORJE sa svoje tri općine: Steinbach, Varnhalt i Neuweier. Ovdje stanuje oko deset posto stanovnika Baden-Badena. I ovdje je, kada govorimo o tvrtki Schöck, sve počelo.
Ime Schöck duboko je usidreno u svijetu građevinarstva, ali jednako tako i u budućnosti. Pitali smo kupce i zaposlenike što oni povezuju s imenom Schöck.
Schöck je referenca za građevinske proizvode visoke kvalitete koji nama arhitektima pomažu u rješavanju tehničkih, izolacijskih i apsorpcijskih problema. Za tvrtku kao što je Schöck bilo bi jako zanimljivo ponuditi proizvode za zvučni komfor, osobito za javne prostore kao što su knjižnice ili obrazovne ustanove. Želim da Schöck nastavi istraživati proizvode koji poboljšavaju održivost i izolaciju građevina i tako poboljšavaju kvalitetu našega života.
Joey Dittmar, mladi menadžer u Odjelu za razvoj u Schöcku, nacrtao je nekoliko ideja u vezi sa svijetom rada, temama i mogućim budućim proizvodima tvrtke Schöck.
Pionirski duh i sposobnost da uvijek postavlja mjerila za cijelu građevinsku branšu, postali su zaštitni znak tvrtke Schöck. Upravo u to su se pouzdali arhitekti i projektanti, kada su se obratili Schökovim tehničarima za primjenu: „Imate li ideju kako bismo drugačije mogli izolirati potpornje umjesto uobičajene, optički ne osobito privlačne bočne izolacije?“ I Schöck je pronašao rješenje: Sconnex.
Novi Sconnex štiti od potresa i prikladan je za gradnju u postojećoj građevini. Posebnost nove generacije ovog zaštitnog znaka tvrtke Schöck je da je ojačan čelikom.
Prvi magnetski Isokorb za savršenu gradnju. Licenciranim funkcijama i svojstvima proizvoda upravlja se putem čipa. Izolacijsko tijelo načinjeno je od održivih materijala i nije zapaljivo.
Prvi magnetski Isokorb za savršenu gradnju. Licenciranim funkcijama i svojstvima proizvoda upravlja se putem čipa. Izolacijsko tijelo načinjeno je od održivih materijala i nije zapaljivo.
U procesu digitalizacije tvrtke, Schöck 2021. godine povezuje svoje kompetencije sa stručnjacima za software iz tvrtke „generic.de“. Schöck kupuje tvrtku s 21,5 posto udjela i kombinira jake strane ovih dvaju poduzeća. Godine 2022. kao rezultat zajedničkog istraživačkog rada s tvrtkom „Robotic Eyes GmbH“ nastaje novo poduzeće „beamionic“, koje proizvodi „chekker“, potpuno nov, digitalni sustav asistencije za pogone koji proizvode gotove betonske elemente.
Zgrada M trenutno se koristi isključivo za uzgoj pčela. Na lokaciji više nema zaposlenika, a proizvodnom se iz sigurnosnih razloga upravlja na daljinu pomoću VR-a (Virtual Reality).
Na čelu ove napredne tvrtke je vizionar Mike Bucher. On ovako sažima budućnost tvrtke Schöck: „Vrlo disciplinirano radimo na našoj strategiji do 2025. godine, a time i na našoj neposrednoj budućnosti. Naša vizija glasi 'Danas oblikujemo budućnost gradnje', što znači da je naš obzor mnogo širi i veći. Na tim temeljima donosimo svoje poslovne odluke i pripremamo se za godinu 2062.“
Schöckov beton ultravisoke čvrstoće dosegnuo je novi stupanj evolucije. Schöck prvi put opskrbljuje astronautiku kompleksnim slobodnim oblicima i zadovoljava veliku potražnju koja je nastala zbog rastućeg svemirskog turizma. Arhitektonski zahtjevni gotovi elementi od ovog materijala visoke nosivosti vrlo su traženi.
Na čelu ove napredne tvrtke je vizionar Mike Bucher. On ovako sažima budućnost tvrtke Schöck: „Vrlo disciplinirano radimo na našoj strategiji do 2025. godine, a time i na našoj neposrednoj budućnosti. Naša vizija glasi 'Danas oblikujemo budućnost gradnje', što znači da je naš obzor mnogo širi i veći. Na tim temeljima donosimo svoje poslovne odluke i pripremamo se za godinu 2062.“
Schöckov beton ultravisoke čvrstoće dosegnuo je novi stupanj evolucije. Schöck prvi put opskrbljuje astronautiku kompleksnim slobodnim oblicima i zadovoljava veliku potražnju koja je nastala zbog rastućeg svemirskog turizma. Arhitektonski zahtjevni gotovi elementi od ovog materijala visoke nosivosti vrlo su traženi.
Zamišljam Schöck za 100. jubilej kao tvrtku koja je etablirana u cijelom svijetu i koja je osvojila nova relevantna tržišta. Klimatska neutralnost kojoj težimo već danas je postignuta i naši proizvodi načinjeni su od održivih sirovina. Spektar proizvoda bit će proširen novim digitalnim proizvodima, pri čemu je naglasak u prvom redu na održivosti i inovativnosti. Na taj će način i godišnji promet značajno porasti. U Schöcku će raditi više zaposlenika nego danas. Čovjek i stroj će koegzistirati i zajedno svladavati izazove koji dolaze. Schöckova načela i vrijednosti nisu se promijenili. Pojačano se podupiru socijalni projekti u području obrazovanja – tako čovjek i dalje ostaje u središtu našeg djelovanja.
»Nikada se ne treba zaustaviti na starome. Da bi čovjek bio uspješan, mora razvijati potpuno nove ideje ili poboljšavati već postojeće.«
U sjećanje na Eberharda Schöcka
